Resursni Centar za nestala lica, u okviru svojih aktivnosti, obeležio je 30. avgust – Međunarodni dan žrtava prisilnih nestanaka

Kako bi se obeležio ovaj izuzetno važan datum, organizovana su dva okrugla stola u Prištini i Beogradu, kojima su prisustvovali glavni akteri u vezi sa pitanjem nestalih osoba: Vladina komisija za nestala lica na Kosovu i u Srbiji, predstavnici Ministarstva pravde na Kosovu, kao i predstavnici Međunarodnog komiteta Crvenog krsta u Srbiji.

Ovom događaju prisustvovali su i brojni članovi porodica nestalih osoba svih nacionalnosti.

Naglašeno je: Više od dve decenije hiljade porodica svakodnevno žive sa najtežim bolom i neizvesnošću – nedostatkom informacija o svojim voljenima. Bol nestalih ne poznaje vreme i ne bledi s godinama, jer svaka vrata koja se ne otvore i svaki glas koji se ne čuje predstavljaju tihi podsetnik na ono što je izgubljeno. Kažu da vreme leči rane, ali kada je reč o nestalim osobama, važi suprotno. Mnogi članovi porodica odlaze, a da nikada ne saznaju sudbinu svojih voljenih, dok ovo pitanje svake godine biva sve više zasenčeno.

Poruka porodica bila je jasna:

1. Kolektivno sećanje – nijedna žrtva ne sme biti zaboravljena, uz puno poštovanje njihovog dostojanstva.

2. Poziv na pravdu za prisilne nestanke i zahtev za snažniju intervenciju nacionalnih i međunarodnih institucija.

3. Snažna podrška porodicama, podsticanje solidarnosti i pružanje psihosocijalne pomoći.

4. Posvećenost nastavku potrage i otkrivanju istine, kako se ne bi dozvolilo da ijedan slučaj ostane zaboravljen, uz doprinos izgradnji mira i pomirenja.

S druge strane, Kosovska komisija za nestala lica obavestila je porodice da je samo ove godine istraženo 18 lokacija na teritoriji Republike Kosovo i da će se rad nastaviti korišćenjem Lidar i GPR tehnologije. Predstavnici obe komisije obavezali su se da će rad početi i na jednoj lokaciji u Srbiji tokom septembra.

Zaključci i preporuke:

• Pitanje nestalih lica i dalje je politizovano, što ne doprinosi njegovom rešavanju.

• Porodice imaju pravo da znaju sudbinu svojih voljenih, kao i pravo na nadoknadu štete i reparacije.

• Saradnja između dve komisije i radnih grupa je neophodna i trebalo bi je obnoviti.

• Lokalna udruženja treba da imaju veću podršku lokalnih institucija.

• Međunarodni faktor treba da bude snažnije angažovan, kako bi ceo proces bio u skladu sa potrebama i zahtevima uključenih strana.